Ozljeda mišića stražnje strane bedra najčešća je mišićna ozljeda u sportu. Primarni je mehanizam nastanka ozljede sprintanje, a potom šutiranje i brzo istezanje zadnje lože. Najčešće se radi o ozljedi duge glave dvoglavog mišića bedra (m. biceps femoris), premda mogu biti ozlijeđena i preostala tri mišića stražnje strane bedra – kratka glava dvoglavog mišića, polutetivni (m. semitendinosus) i poluopnasti mišić (m. semimembranosus). Dijagnoza i prognoza ozljeda mišića zadnje lože temelji se na kombinaciji rezultata anamneze, kliničkoga pregleda i magnetske rezonancije. Zavisno od mišića, mjesta ozljede te stupnja oštećenja vezivnoga tkiva(fascije, intra-muskularne tetive), razlikujemo 20 različitih vrsta ozljeda hamstringsa, pri čemu svaka ima jasnu prognozu glede potrebnog oporavka.
Gotovo da i nema nogometaša, rukometaša, atletičara ili gimnastičara koji barem jednom u svojoj sportskoj kartijeri nije ozlijedio jedan od mišića iz ove skupine. Uobičajeno ova se ozljeda javlja kao nagla i iznenadna bol koja prati prenaprezanje, istegnuće ili udarac u taj predio. Uobičajeno je da odmah po ozljedi nije moguće potpuno ispružiti koljeno, niti hodati bez šepanja. Dan ili dva po ozljedi može se pojaviti hematom u obliku modrice netom ispod mjesta ozljede. Istegnuća se mišića stražnje lože dijele na tri stupnja po jakosti.
Postoje tri stupnja ozljede: istegnuće (blago oštećenje koje zahtijeva 2 do 3 tjedna mirovanja), djelomična ruptura (mirovanje 3 do 6 tjedana) i potpuna ruptura (obično je potrebna kirurška intervencija, uz period rehabilitacije oko tri mjeseca).
Valja razumjeti da je istegnuće samo blaži izraz za djelomično puknuće, odnosno parcijalnustražnja_loža rupturu. Da li se u konkretnom slučaju radi o nekoliko mišićnih vlakana ili cijelom njihovom snopu, svar je određivanja ozbiljnosti ozljede. No ruptura je ruptura, pa ma kako mala bila, te se kao takva mora i liječiti. Valja prije svega dijagnosticirati ozljedu.
Osim potpune rupture mišića ili tetive, koja zahtijeva operativno liječenje i poslijeoperativnu rehabilitaciju u trajanju od četiri mjeseca, ozljede mišića stražnje strane bedra uspješno se liječe konzervativnim načinom koji uključuje fizikalnu terapiju, osteopatiju, kineziterapiju te progresivan trening sve do povratka na sportski teren. Proces rehabilitacije sastoji se od tri faze (akutna, regeneracijska i funkcionalna) i može trajati između dva i 10 tjedana. Prijelaz iz faze u fazu te povratak u sportski trening definiran je jasnim funkcionalnim i anatomskim kriterijima, čime se stopa ponovnoga ozljeđivanja smanjuje za čak četiri do pet puta.
Tomislav Međimorec, bacc.physioth.
Napomena: ovdje navedene informacije nisu pisane kao medicinski savjet.
Za sve medicinske savjete obratite se Vašem liječniku obiteljske medicine.